Velebit je mjesto gdje se osjećam kao kod kuće. Moja duša tamo pleše, moja čula se razbude a srce poskakuje od sreće. Putevima kojima su mnogi prije mene išli, kročim i ja, birajući svoje stope u suhoj, oštroj travi, u snijegu koji se topi. I one nestaju. Al u meni ostaju. Zauvijek. Mirisan zrak prepun ljekovitog planinaskog bilja ispunjava moja pluća dok tijelo nošeno posebnom energijom hoda i upija vibraciju prirode. Svaki kamen i svako stablo, ma svaka travka za mene nosi priču koju želim ispričati na svojim slikama. Velebit je neiscrpna inspiracija za mene i uvijek mu se vraćam- fizički koračajući mu ususret a i u svojim slikama invocirajući njegovu slobodu i divljinu u sebi.