U prirodi bi me preplavio osjećaj pripadanja, zahvalnosti…života. Kao djevojčica, stalno sam boravila u prirodi, družila se s životinjama, verala po stablima i pričala s vjetrom njišući se na najvišim granama stare trešnje koja ja rasla u dvorištu mog djetinstva.
Odrasla sam u Varaždinu, malom gradiću punom zelenih površina. Kao malu djevojčicu otac me često vodio u šetnje prirodom u okolici Varaždina i uz obale rijeke Drave. Kad sam malo porasla, većinu svog slobodnog vremena i dalje sam provodila u prirodi i uz konje u koje sam bila istinski zaljubljena. Moja potreba za boravkom u prirodi stalno je rasla.
Sa 18 godina preselila sam se u Zagreb zbog studija na Akademiji Likovnih umjetnosti. Život u tako velikom gradu nije mi odgovarao al sam udomljavanjem psa Tare krenula istraživati prirodu oko Zagreba- prvenstveno Medvednicu i počela planinariti.
2004. godine otišla sam prvi puta na Velebit i to je bio početak moje vellike ljubavi prema toj magičnoj planini, te je on postao nepresušni izvor inspiracije za moje stvaralaštvo.
2005. godine upisala sam alpinističku školu i počela se baviti alpinizmom, da bi 2007. godine sudjelovala na Prvoj Hrvatskoj ženskoj alpinističkoj ekpediciji na Cho Oyu, 8201m visok himalajski vrh. Taj extremni pothvat u životu ogolio me do srži i pokazao mi enormnu snagu i ljepotu prirode, ali isto tako i moju snagu- prvenstveno snagu duha. Jer za preživljavanje u tako ekstremnim uvijetima ključna stvar je snaga volje i posložena glava, tijelo je to koje slijedi duh.
Srce je ono što me dovelo tamo, a duh je taj koji me spustio u sigurnost.
Propitivanje moje unutarnje snage, snage duha, te promatranje na koje sve načine priroda utječe na mene, postala je moja slikarska preokupacija. Na slikama prikazujem svoju povezanost s prirodom, moj doživljaj prirode, način na koji me oplemenjuje i osnažuje, a sve to želim prenjeti i na promatrača.
2006.g diplomirala sam na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na nastavničkom odsjeku i otisnula se u svijet umjetnosti.
Zbog nadošle krize prebacila sam se u grafički dizajn a slikanje sam stavila na drugo mjesto. Nakon toga je došla udaja i osnivanje obitelji. Rodila sam troje predivne djece i u potpunosti se prepustila majčinstvu, dok je slikarstvo je čekalo po strani.
Oduvijek sam znala da je moja svrha na ovom svijetu slikanje i odsustvo stvaralaštva iz mog života činio me sve nesretnijiom i nepotpunijom.
Nakon gotovo 10 godina, kada su djeca porasla, odlučila sam mu se vratiti.
Shvatila sam da blokiranje stvaralačke kreativne energije šteti i meni i svima oko mene. Kod mene je potreba za slikanjem gotovo jednaka onoj za hranom i vodom. Slikam brzo i s lakoćom i često stvaram više slika odjednom. I dalje inspiraciju nalazim u prirodi, prirodnim mjenama, kao i mjenama i rastu moje duše.
Svojim slikanjem istražujem na kojim poljima našeg postojanja priroda i umjetnička djela utječu na promatrača. Gdje sve prodiru i koliko duboko možemo ući u sebe boraveći u prirodi i gledajući umjetničko djelo. Umjetnost je jezik duše i poziva gledatelja da se ponovno poveže sa samim sobom. Na isti način priroda nas budi, prodire u naše iskonsko biće i izvlači ono najbolje iz nas.
