Akril na platnu
Rastopila sam se na kasnoljetnom suncu ležeći na toploj, suhoj travi velebitskog proplanka.
I oblaci su postali planine, a planine su postale oblaci.
Možda je to i oduvijek bilo tako.
Moja sjećanja su postala emocije. A emocije su postale sjećanja.
Možda je to i oduvijek bilo tako.
Moje misli postale su slike. A slike postale su misli.
Možda je to i oduvijek bilo tako.
Moji snovi postali su Velebit, a Velebit je postao moj san.
To jest oduvijek tako.
