Akril na platnu
Kako bi bilo da sam ja taj bor? Da stojim tamo nagnuta kraj puta, odoljevam buri i postojim.
Samo postojim.
Toliko puta sm prošla kraj ovog bora na putu za Rujno.
Uvijek me dočekao, žilav i snažan, držeći se snažnim korjenjem za velebitsko stijenje.
Pravi velebitski spomenik. Spomenik postojanju. Spomenik velebitskoj buri. Spomenik upornosti. Spomenik unutarnjoj snazi koju kao da nekako zaboravimo zavaljeni u tople naslonjače.
Jeste kad osjetili velebitsku buru kako vam čisti svaku stanicu vašeg bića? Kako u vama potpiruje baš tu unutarnju snagu… kako daje jasnoću i smisao postojanju…
